Suchergebnisse

Još od 19. stoljeća hrvatska historiografija u Međimurje smješta viteške redove, a do danas se zadržalo mišljenje da je toponim Novi Dvori na području današnje Hlapičine bio dom ivanovaca. Prateći rezultate mađarske i slovenske historiografije, rezultate arheoloških istraživanja te analizirajući izvore dolazimo do zaključka da se srednjovjekovni preceptorat Nova Curia zapravo nalazio na području današnjeg Újudvara kod Velike Kaniže. U nastavku rada bavimo se istoimenim toponimom u Međimurju te dokazujemo da se isti nije ni pojavljivao u izvorima u srednjem vijeku, već se javlja nakon turbulencija koje 16. stoljeće donosi. Tada su zbog osmanske opasnosti Međimurje počele pogađati brojne promjene koje su se odrazile na organizaciju vlastelinstva te samu strukturu stanovništva. Konačno, prateći narativne izvore pokušavamo odgonetnuti i kako je moglo doći do pogreške u 17. stoljeću, odnosno, kako je novovjekovno gospodarsko središte postalo srednjovjekovni samostan. Za kraj nudimo moguće izvore mitova i vijesti o viteškim redovima u Međimurju te samim time i smjerove budućih istraživanja. ; Since the 19th century, Croatian historiography located in Međimurje military orders, and to this day remained the opinion that the toponym Novi Dvori in the area of today's Hlapičina was home of the Order of Saint John. After consulting the results of Hungarian and Slovene historiography, the results of archeological excavations and after analyzing the sources, we come to the conclusion that the medieval presbyitery of Nova Curia was actually in the area of today's Újudvar nearby Velika Kaniža. In the continuation of the paper, we are analyzing the toponym of the same name in Međimurje, and we prove that it did not even appear in sources in the Middle Ages, but occurs after the turbulence of the 16th century. At that time, due to the Ottoman threat, in the area of Međimurje happened numerous changes that affected the organization of the possession and the structure of population. Finally, by analyzing the narrative sources, we are trying to figure out, why the mistake occurred in 17th century, and how a modern period manor house became a medieval monastery. Finally, we try to explain the possible origins of myths and legends about the military orders in the area of Međimurje, and thus directions for future researches.

Bilo da je riječ o površnim poznavateljima povijesti ili profesionalnim povjesničarima, kod spomena plemstva u Međimurju prva pomisao biti će grofovi Zrinski, veliki junaci hrvatske i mađarske povijesti, koji su sredinom 16. stoljeća pretvorili Čakovec u svoj matični posjed. Međutim, taj je prostor nakon stabilizacije granice sa Štajerskom bio dom najuglednijim i najbogatijim plemićkim rodovima i obiteljima Ugarskog kraljevstva. Kroz ovaj ćemo rad kronološki popratiti njihove sudbine na prostoru današnjeg Međimurja, ali i šire. Prvi od takvih je rod Haholda, koji je i najzaslužniji za stabilnost na tom području. U njihovo vrijeme u ispravama pronalazimo i starosjedilačko plemstvo Međimurja, kraljeve graničare ili gradokmete, koji s novopridošlim rodom ubrzo ulaze u sukob, a nakon toga, po svemu sudeći, i u njihovu službu. Uvidjet ćemo da je upravo član tog roda ostavio ime središtu županije. Jednu ćemo granu tog roda na promatranom prostoru pratiti sve do kraja srednjeg vijeka. U zadnjoj četvrtini 13. stoljeća, granični je prostor doživio novu destabilizaciju i pustošenja, a samo Međimurje na određeno razdoblje palo u ruke štajerskog kapetana. Nakon što je 1328. vraćeno ugarskom kralju, vlastelinstvo je očito bilo u lošem stanju i tek 1350. godine nalazi novog stalnog vlasnika u obitelji Lacković. U hrvatskoj su povijesti Lackovići najpoznatiji po sukobu sa Sigismundom Luksemburškim, koji je završen u Križevcima, poznatim Krvavim saborom na kojem Stjepan Čakovečki biva ubijen. Nakon Lackovića, posjed uživa obitelj Sečenji, koja potječe od hrvatskog plemenitog roda Kačića. Sečenjiji se nisu dugo zadržali i najvećim djelom 15. stoljeća posjedom gospodare znameniti Celjski, a kasnije umjesto njih njihov kapetan Fridrik Lamberg. Završit ćemo s Ernuštima, skorojevićima kralja Matije Korvina, i time zaključiti zanimljivu povijest srednjeg vijeka prostora Međimurja. ; The first association, when talking about noble families in Međimurje, no matter if you are historian or just history enthusiast are Counts Zrinski. Zrinski were great heroes of Croatian and Hungarian history and they made Čakovec their primary possession. But it should be said that after the stabilization of border with Štajerska, Međimurje was home to many prominent and wealthy noble families from Hungarian kingdom. Throughout this Thesis we will analyze faiths of these above written noble families that had their assets in Međimurje. First such noble family was kindred of Haholds. They are responsible for stability in Međimurje. In their time, documents mention indigenous nobility of Međimurje, royal border guards or "iobagioni castri", who entered into conflict with newcomers and after that, apparently, in their service. We will see that one of the members of this family is responsible for giving name to center of this county. In the last quarter of 13th century, border area was again destabilized and desolated. In that time, Međimurje fell into hands of captain of Štajerska. After the year of 1328 it is returned to king of Hungaria and seigniory was apparently in bad shape. New owners of Međimurje were family Lacković. They claimed their right to Međimurje in the year of 1350. In Croatian history, family Lacković was best known because of their conflict with king Sigismund which ended with famous Bloody Parliament in Križevci when Stephen of Čakovec was killed. After the family of Lacković new owner were family Sečenji which are derived from Croatian noble family Kačići. They did not stay long on this area.For the most part of 15th century owner of Međimurje are family Celjski and after them, their captain Fridrik Lamberg. Last analized noble family are Ernušti and with them we finish this analysis of rather interesting medieval history in Međimuje.